Moj prvi domaći raženo-pšenični kruh

Oduvijek sam htjela ispeći svoj kruh, ali nekako nikada nisam nalazila pravo vrijeme za to. Često pečem kolače, ali kruh mi nije bio prioritet jer kod kuće gotovo uvijek imamo neki kruh. Uvijek sam mislila: što će nam još toliko kruha?

Ipak, želja je ostala. Posebno zato što volim raženi kruh. Odgovara mi njegov okus, a volim i kompaktniji kruh koji ima malo ozbiljniju strukturu. Našla sam recept za kruh od 100% raženog brašna, ali su neki komentirali da im je okus bio pretežak. Zato sam odlučila napraviti svoju verziju — pola raženog, pola pšeničnog brašna.

Ovo je recept za moj prvi domaći kruh. Nije izgledom ispao savršeno, ali okusom je bio jako fin. Upravo zato ga i objavljujem — da se vidi kako i prvi pokušaj može biti dobar, čak i kada nije sve idealno.

Sastojci

500 g raženog brašna
500 g običnog pšeničnog oštrog brašna
2 male žličice soli
2 male žličice šećera
9 dcl tople mlake vode
2 svježa kvasca

Priprema

Najprije sam u manju posudu stavila jedan kvasac, 1 dcl mlake vode i 2 male žličice šećera.
Kvasac se lijepo počeo dizati, ali kako nisam imala osjećaj da će biti dovoljno jak za toliku količinu brašna, dodala sam još jedan kvasac.
U velikoj posudi sam prvo na suho ručno pomiješala raženo brašno, pšenično brašno i sol.
Kada se kvasac u maloj posudi lijepo digao, dodala sam ga u brašno.
Zatim sam postupno dodavala mlaku vodu. Ukupno sam stavila 9 dcl vode, iako je u originalnom receptu pisalo 1 l vode.
Kada sam sve zamiješala, tijesto mi se činilo malo prerijetko. Dvoumila sam se trebam li dodati još brašna ili se držati količina iz recepta. Na kraju sam se odlučila držati recepta.
Tijesto se lijepo diglo. Mislila sam da ću ga kasnije još mijesiti rukama, ali i u originalnom receptu je pisalo da će tijesto biti ljepljivo i da se vadi žlicom. Zato sam zaključila da je u redu da bude mekše i ljepljivo, pogotovo jer je izgledalo prozračno.
Uzela sam dosta velik duguljasti pleh i obložila ga papirom za pečenje.
Tijesto sam prebacila u pleh i stavila peći.
Prvo sam pekla na 160 °C jer sam htjela da se kruh još lijepo digne i tek onda jače zapeče.
Nakon otprilike 30 minuta pojačala sam temperaturu na 200 °C i pekla još oko 30 minuta.
Kako nisam imala iskustva s pečenjem kruha, nekoliko puta sam otvarala pećnicu da provjerim je li pečen. Stalno sam imala osjećaj da je unutra još sirov.
Na kraju sam pojačala temperaturu na 220 °C i pekla još oko 15–20 minuta. Kruh sam tada prekrila aluminijskom folijom da ne izgori odozgora.
Kada sam ga izvadila, gornja korica je bila jako tvrda, gotovo kao kamen.
Zato sam preko kruha stavila vlažnu krpu i preko toga istu aluminijsku foliju. Nakon nekog vremena korica je djelomično otpustila i omekšala.
Kruh sam zatim narezala na 4 manje štruce.
Kada se potpuno ohladio, stavila sam štruce u vrećice, kako inače držim kruh. To je bio pravi potez jer je kruh tek tada potpuno otpustio i postao mekan i odličan za jelo.

Što drugi put napraviti bolje

Ovaj kruh je bio jako ukusan, ali drugi put bih odmah na početku malo bolje prilagodila gustoću tijesta. Ako tijesto izgleda prerijetko, bolje je dodati još malo brašna nego se slijepo držati recepta.

Kod ovakvog kruha, posebno kada se koristi raženo brašno, tijesto može biti ljepljivije nego kod običnog bijelog kruha. Ali svejedno ne bi smjelo biti toliko rijetko da nemate nikakvu kontrolu nad oblikom.

Drugi put bih stavila malo manje vode ili bih dodala malo više brašna. Mislim da bi kruh tada izgledom ispao ljepši, kompaktniji i pravilniji.

Savjet

Ako prvi put pečete kruh, nemojte se obeshrabriti ako ne ispadne kao iz pekare. Domaći kruh je malo drugačija priča. Treba dobiti osjećaj za tijesto, brašno, vodu, dizanje i pećnicu.

Ja sam ovaj kruh pekla dosta dugo jer nisam bila sigurna je li gotov. Otvaranje pećnice vjerojatno nije pomoglo, ali to je dio prvog pokušaja. Sljedeći put bih ga pekla mirnije, s manje otvaranja pećnice i s jasnijim planom temperature.

Ipak, unatoč tome što izgled nije bio savršen, okus je bio odličan. Kruh je bio kompaktan, domaći, zasitan i baš ono što sam htjela uz fini čobanac.

Zato i stavljam ovu objavu. Ne zato što je kruh ispao savršeno, nego zato što se iz ovakvih recepata najviše nauči. Nekad nije stvar u tome da sve uspije od prve, nego da znate što drugi put treba napraviti malo bolje.

Dobar tek!